Ustavom je određeno da otoci kao prirodna bogatstva, od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu. Među otoke se ubraja i skup malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i otočića (MPNNOo). To je po broju vrlo veliki skup otoka i otočića (688).

Radi zaštite od neprimjerenog i neplanskog gospodarenja (na temelju Zakona o otocima), izrađen je i donesen Državni program zaštite i korištenja malih, povremeno nastanjenih i nenastanjenih otoka i okolnog mora. Kao jedan od načina zaštite, uveden je institut prvokupa kojim se može intervenirati u slučajevima prodaje nekretnina na tim otocima i otočićima. Time je zaustavljeno smanjivanje udjela javnog vlasništva (u odnosu na privatno) na svim MPNNOo. Uvođenjem instituta prvokupa, u budućnosti se javno vlasništvo može samo povećavati. Javni vlasnici (država, županije, gradovi i općine) više ne smiju prodavati nekretnine na MPNNOo, a privatni ih moraju najprije ponuditi državi. Na temelju Zakona o otocima prati se promet nekretninama na tim vrijednim područjima (vlasnik je dužan ponuditi nekretninu na prvokup, pa prodaja ne može proći nezapaženo), te ako se prema Državnom programu procijeni da postoji interes za primjenu prvokupa, nekretninu na tom otoku ili otočiću kupuje država, županija, grad ili općina. Stoga otpada svaki strah od eventualne rasprodaje naših otoka i otočića primjenom ovog Programa. Stoga se primjenom ovog Programa onemogućuje rasprodaja otoka i otočića.