Zbog posebnih i izuzetnih prirodnih i artificijelnih atraktivnosti obale i otoka nautički turizam je neprijeporno autentičan i prepoznatljiv hrvatski "turistički proizvod". Štoviše, slobodno se može reći da predstavlja izvorni i najmarkantniji tržišni znak /trade mark/ hrvatskog turizma, posebno njegova apsolutno najvažnijeg i najvrednijeg dijela koji se odnosi na more i njegova jedinstvena prirodna, priobalna i otočna područja. Hrvatska obala i otoci, njen veličanstveni arhipelag jedinstveni je turistički simbol po kojoj je prepoznata u cijelom turističkom svijetu, pa se o njoj već danas govori i piše kao o Croate d'Azur (A. Mourby, Sunday Mirror, 2005), hrvatskoj azurnoj obali, mjestu ljepote, ugode i doživljaja.
Međutim, unatoč dosadašnjim zaista važnim razvojnim dostignućima u mnogim elementima nautičkog turizma, a i u cjelini, ipak nije dosegnuo željenu razinu kvalitete, sukladno raspoloživoj resursnoj osnovi. Njegov dosadašnji rast, a posebno njegov svaki daljnji neosmišljen i nekontroliran razvoj u mnogim elementima može postati ozbiljnom prijetnjom dugoročnom očuvanju kvalitete i atraktivnosti te željene i moguće cjelovite gospodarske valorizacije.
S druge strane, upravo zbog atraktivnosti i vrijednosti navedene resursne osnove, uključujući sve postojeće prihvatne kapacitete (prirodne i izgrađene), nautički turizam je uvijek bio najstabilniji i najvitalniji dio naše ukupne turističke ponude. To neprijeporno dokazuje i činjenica da je u ratnom i poratnom razdoblju upravo u tom dijelu turističkog gospodarstva oporavak bio najbrži. I danas je njegov rast stalan i stabilan, a sezonalnost, u odnosu na sve druge oblike turističke ponude najmanja, osim u segmentu ponude, odnosno cjelogodišnjeg rada gradskih hotela, s tim da je i jedan dio nautičkog turizma, i to u izrazito velikom postotku, obilježen cjelogodišnjim poslovanjem - sve marine, a sporadično i u bitno manjim razmjerima i druge luke.
Unatoč utvrđenoj većoj turističkoj potrošnji, udio nautičkog turizma u službeno procijenjenim ukupnim učincima turizma je vrlo malen. Razlozi takvih pokazatelja su, s jedne strane, u neodgovarajućem statističkom praćenju, i to samo dijela onoga što nautički turizam uključuje, a s druge strane, u strukturi i kvaliteti ponude još uvijek nedovoljno povezanog i upravljanog sustava nautičkog turizma, što uz navedenu visokovrijednu resursnu osnovu predstavlja i njegovu najveću razvojnu mogućnost.
Polazeći od navedenog i uvažavajući činjenicu da je potreban statistički obuhvat i praćenje nautičkog turizma nepotpuno i provedbeno teško upotrebljivo, da se o njegovim učincima na okoliš, odnosno osnovu na kojoj se razvio, a isto tako o gospodarskim učincima može govoriti isključivo u kategorijama procjena, Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka naručilo je izradu Studije razvoja nautičkog turizma kao osnovu za sve daljnje aktivnosti na pripremi i izradi odgovarajućeg strateškog razvojnog dokumenta kao jedinog prihvatljivog polazišta dugoročnog očuvanja raspoložive resursne osnove nautičkog turizma, planiranja njegova razvoja, njegova organiziranja i vođenja kao složenog sustava, i konačno, provedbe donesene razvojne strategije i kontrole njenog ostvarenja.
Za nositelja, odnosno izrađivača navedene studijske osnove odabran je Hrvatski hidrografski institut iz Splita, koji je u njenu izradu uključio Institut za turizam u Zagrebu, Urbanistički institut Hrvatske u Zagrebu i Institut za oceanografiju i ribarstvo.
Studija razvoja nautičkog turizma