Ova knjiga predstavlja nešto izmijenjenu i dopunjenu verziju moje doktorske disertacije obranjene početkom prosinca 2006. godine na Poslijediplomskom znanstvenom studiju Pomorsko pravo i pravo mora Pravnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Stupanjem na snagu Zakona o lukama unutarnjih voda 1998. godine započela je izgradnja novog sustava upravljanja lukama unutarnjih voda u Republici Hrvatskoj. Pravni aspekti upravljanja lukama unutarnjih voda su brojni i složeni: kreću se od zemljišnoknjižnih problema na lučkom području do složenog i nerazvijenog sustava koncesija, za koje ne postoji ni osnovna poslovna i pravna praksa. Postoje brojni pravni problemi koje treba na odgovarajući način rasvijetliti i analizirati te za njih predložiti poboljšanja.
Domaća pravna literatura koja se bavi pravnim aspektima luka unutarnjih voda vrlo je oskudna. Istina, imamo relativno bogatu publicističku i znanstvenu djelatnost koja se bavi vodama kao općim dobrom te vodozaštitom i vodogradnjom – ali pri tome se vrlo malo spominje plovidba unutarnjim vodama, a samim time i luke unutarnjih voda. Kada sam 2001. godine imenovan predsjednikom Upravnog vijeća Lučke uprave Vukovar, prve lučke uprave osnovane temeljem Zakona iz 1998. godine, pojavila se potreba ustrojavanja ove važne djelatnosti praktično iz početka – bez relevantne prakse, bez postojećih uzora, bez sličnih primjera u okolnim državama. U pitanju je bio jedan težak, ali i iznimno zahvalan i zanimljiv posao, gdje sam se trudio praktična rješenja koja je trebalo donositi temeljiti na kvalitetnim pravnim osnovama, u duhu pravnog poretka Republike Hrvatske.
Novi pravni okvir, nedovoljno sistematiziranih materijala, a uz posao u Upravnom vijeću i prirođena ljubav prema rijekama i ovom specifičnom dijelu prometnog prava – sve to me navelo da kao tezu doktorskog rada uzmem upravo pravni status luka unutarnjih voda. To zanimljivo i pravno složeno područje svakako je zavrjeđivalo da se obradi na cjelovit, zaokružen i znanstven način. Pri tome mi je cilj bio da ovaj rad bude jednakovrijedan doprinos kako znanosti, tako i pravnoj praksi, pa i pomoć u izradi novih propisa. U pitanju nije tipična, školska monografija, u ovaj rad su unijeta i mnoga moja zapažanja i saznanja iz prakse te su naglašeni problemi koji su se stvarno pojavili u upravljanju lučkim područjem. Nadam se da će takav pristup dati dodatnu živost ovoj knjizi, posebno jer je sam zakonski okvir koji regulira unutarnju plovidbu i koncesijske režime Republike Hrvatske u sadašnjem vremenu intenzivne prilagodbe pravnoj stečevini Europske unije vrlo dinamičan i često promjenjiv.
Količina tereta koja se u Republici Hrvatskoj prevozi unutarnjim plovnim putovima relativno je skromna. Smatram da će se političkim i gospodarskim povezivanjem Republike Hrvatske i Europske unije u budućnosti povećati prometno korištenje unutarnjih voda, a posebno Dunava koji nas kanalom Rajna-Majna-Dunav povezuje s najvećim prometno-transportnim centrima Europe. Ne smijemo zaboraviti da su najbogatije države svijeta u velikoj mjeri oslonjene na unutarnje plovne putove – zbog brojnih prednosti koje takav način prijevoza roba pruža. Stoga je jačanje unutarnje plovidbe u Republici Hrvatskoj jedan od bitnih preduvjeta njezina gospodarskog razvoja. Nadam se da će ovaj rad barem malo pripomoći tom razvoju.
Goran Vojković